dr. Ante Rodin
... Pomislio sam tada: ako ljudi već skupljaju poštanske marke, antikvitete, umjetnine i što sve ne, zašto ja, koji sam se već 15 godina dotad bavio ambalažom, ne bih skupljao staru ambalažu? To više što ambalaža prati čovjeka kroz čitav život – od posteljice u kojoj se rodi preko odjeće koju nosi do kovčega u kojem ga pokapaju – i što čovjekova veza s ambalažom traje, praktički, od njegova silaska s drveta!
(Dr. Ante Rodin u intervjuu za Globus, 21.6.1996.)
Dr. Ante Rodin rođen je 19. siječnja 1930. godine u Prvić Luci kraj Šibenika, u poljodjelsko - ribarskoj obitelji (od oca Milana i majke Marije) Rodin. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Šibeniku. Tijekom studija na Kemijsko-tehnološkom fakultetu u Zagrebu bio je predsjednik Sveučilišnog odbora Saveza studenata za tehnički odgoj, član Glavnog odbora Tehničkog saveza Hrvatske i mnogih saveznih udruženja studenata za tehničku kulturu. Prilikom boravka na studentskoj praksi u Finskoj 1956. godine, bio je fasciniran količinom ambalaže koja se troši u zapadnim zemljama. Bio je to prvi susret s ambalažom koji je, zasigurno, doprinjeo prihvaćanju radnog mjesta u Birou za ambalažu pri Trgovinskoj komori Hrvatske 1959.
Bilo je to vrijeme zamjene skupe i nepraktične drvene ambalaže, ambalažom od valovitog kartona. Učeći, već je 1961. godine objavio svoju prvu publikaciju: Upute za primjenu valovitog kartona u pakiranju proizvoda. Mala i neugledna publikacija, 1964. godine, prerasla je u njegovu prvu knjigu: Ambalaža od valovitog kartona. Knjigu Pakovanje u industriji objavio je 1968. godine. Uređivao je i tri časopisa: ABC Tehniku, Savremenu tehniku i časopis DELTA – preteču popularnog SAM-a.
Po objavi knjige zaposlio se u Italiji, a povratak u Hrvatsku uslijedio je nakon što se pojavila potreba za proizvodnjom domaće ambalaže. Upravo u to vrijeme, 1971. godine, rodila se u inžinjeru Rodinu i sakupljačka strast. Prigodom uređenja stana, kupljenog od novca zarađenog u Italiji, pronašao je prvi eksponat svoje buduće zbirke ambalaže – kutiju od kamilice iz ljekarne K crnome orlu u Kamenitoj ulici. Shvaćajući ambalažu kao sredstvo za čuvanje, prodaju i uporabu proizvoda kroz koje se zrcali civilizacijski napredak, Ante Rodin počeo ju je sakupljati bez obzira na vrijeme njezina nastanka, tražeći je na odlagalištima otpada i starim tavanima, ali i na sajmovima antikviteta.
...Pomislio sam tada: ako ljudi već skupljaju poštanske marke, antikvitete, umjetnine i što sve ne, zašto ja, koji sam se već 15 godina dotad bavio ambalažom, ne bih skupljao staru ambalažu? To više što ambalaža prati čovjeka kroz čitav život – od posteljice u kojoj se rodi preko odjeće koju nosi do kovčega u kojem ga pokapaju – i što čovjekova veza s ambalažom traje, praktički, od njegova silaska s drveta!
(Dr. Ante Rodin u intervjuu za Globus, 21.6.1996.)
Doktorirao je 1984. godine, obranivši doktorsku dizertaciju s temom Tendencije razvoja ambalaže i tehnologije pakovanja u distribuciji poljoprivrednih proizvoda do kraja ovoga stoljeća. Do te godine objavio je još tri knjige, u kojima je razrađivao ulogu ambalaže u marketingu, distribuciji i prodaji proizvoda.
Prva izložba s predmetima iz njegove zbirke realizirana je još 1983. godine u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, a nakon toga slijedilo je još deset izložaba, okrunjenih izložbom Staklena ambalaža do pojave plastike1991. god. u Düsseldorfu. Iste godine, s početkom Domovinskog rata, dr. Rodin je otišao u mirovinu.
Raketiranje Zagreba i agresija na Hrvatsku, izazvalo je u dr. Rodinu strah za Zbirku. Zato ju je sklonio na sigurnije mjesto – u obiteljsku kuću u Donjoj Stubici. Zbog obiteljskih i zdravstvenih razloga, ali zasigurno i prateći svoju zbirku dr. Ante Rodin također se preselio u Donju Stubicu. Do svoje smrti 2005. g, dr. Rodin – dobitnik mnogih diploma, priznanja i medalja i doživotni počasni predsjednik Društva ambalažera Hrvatske – nadopunjavao je zbirku i neumorno radio na njezinoj prezentaciji.
Možda je društveno-znanstveni životopis dr. Ante Rodina najbolje završiti njegovom observacijom o ambalaži: Ne mogu ja praviti disproporcije u vrijednosti svoje zbirke, jer ono što je vrijedno vama – nije meni, ono što je vrijedno za ambalažiranje šljivovice – nije vrijedno za ambalažiranje vina – prema tome nema granica u poimanju važnosti ambalaže. Jer, otkad se pojavio čovjek, pojavio se u ambalaži – košuljici u kojoj je rođen – a ja nisam hobist iz hobija. Upravo to je razlog što ja ambalažu poimam kao interdisciplinarni proizvod raznih grana nauke i tehnike za koji, da biste ga prepoznali, morate eruditski poznavati sve – od povijesti umjetnosti do povijesti tehnologije – ambalaža je postojala i postojat će dok postoji ljudska civilizacija.
Boris Mašić